Jučer je Hrvatski sabor u prvom čitanju raspravljao o Prijedlogu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Među osnovnim pitanjima koja se trebaju urediti zakonom navedeni su standardi i obveze Republike Hrvatske sukladno međunarodnim dokumentima koji reguliraju ovu materiju, prvenstveno Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) koju je Republika Hrvatska potpisala 22. siječnja 2013. godine, ali još uvijek ju nije ratificirala, premda je Konvencija stupila na snagu 1. kolovoza 2014.

Prilikom predstavljanja Prijedloga zakona u Hrvatskom saboru predstavnica predlagatelja, Sanja Mišević – državna tajnica u Ministarstvu pravosuđa naglasila je da je Hrvatska u obvezi uskladiti zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske Unije, Istanbulskom Konvencijom i Direktivom Vijeća Europe, te navela da je na taj način izrađen i ovaj prijedlog zakona.

Ženska mreža Hrvatske, Autonomna ženska kuća Zagreb i Lezbijska grupa Kontra uputile su svoje primjedbe predlagatelju odnosno predstavile ih na sjednici Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora.

Ovim putem obraćamo se javnosti i nadležnim institucijama još jednom da ukažemo na činjenicu da navedeni Prijedlog zakona nije usklađen s Istanbulskom konvencijom.

Sam naziv zakona ne slijedi Konvenciju i iz njega je izostavljeno imenovanje žena kao žrtava rodno uvjetovanog nasilja.

Definicija žrtava je preuska i ne obuhvaća žene žrtve partnerskog nasilja koje su bile u intimnim vezama sa svojim partnerima, a iz kojih nije poteklo malodobno dijete i nisu nisu živjeli na istoj adresi sa svojim partnerima od kojih trpe nasilje.

Partnersko nasilje se ne događa samo u obitelji, a žene trebaju primiti odgovarajuću zaštitu od nasilja bez obzira na svoj bračni i obiteljski status, što im jamče i gore navedeni međunarodni dokumenti.

Krajnje je zabrinjavajuće da su pojedini zastupnici u raspravi o ovako nedostatnom Prijedlogu zakona još dodatno pokušati napasti i postojeću definiciju žrtava želeći uskratiti zaštitu od nasilja osobama koje žive u životnim partnerstvima.

Naglašavamo da su suprotno tvrdnjama predstavnika vlasti u Prijedlog zakona preuzete i uvrštene samo one odredbe Istanbulske konvencije koje su sadržane istovremeno u Direktivi Vijeća Europe a s kojom je Hrvatska obvezna uskladiti svoje zakonodavstvo.

Autonomna ženska kuća zagreb poslala je cijeli niz prijedloga izmjena, koji se tiču zaštite žena žrtava nasilja i kojima bi se Prijedlog uskladio s Istanbulskom Konvencijom, međutim, prijedlozi nisu prihvaćeni od strane predlagatelja.

Također, Lezbijska grupa Kontra zatražila je usklađivanje Prijedloga zakona sa člankom 4. Konvencije, na način da se uvrsti anti-diskriminacijski  članak u Prijedlog zakona.

Međunarodne konvencije za zaštitu ljudskih prava nisu liste dobrih želja ili popisi za dućan s kojih država može birati koja prava će nam zaštiti a koja ne ili koje žene su dostojne zaštite od nasilja a koje nisu.

Činjenica da predlagatelj namjerno propušta uskladiti prijedlog zakona sa Istanbulskom Konvencijom dovodi u sumnju stvarnu političku volju i obećanja vladajućih da će ova važna Konvencija za zaštitu žrtava nasilja u skorije vrijeme biti ratificirana.

Ženska mreža Hrvatske, Autonomna ženska kuća Zagreb i Lezbijska grupa Kontra od nadležnih institucija traže:

  1. Hitnu ratifikaciju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji;
  2. Izmjenu naziva Prijedloga zakona na način da imenuje posebno žene kao žrtve rodno uvjetovanog nasilja;
  3. Potpuno usklađivanje Prijedloga zakona sa Istanbulskom konvencijom, uključujući proširenje definicije žrtava tako da uključuje sve osobe u emotivnim i seksualnim sadašnjim ili bivšim vezama i uvođenje antidiskriminacijske odredbe u skladu s člankom 4. Istanbulske konvencije.

 

Mirjana Kučer, Ženska mreža Hrvatske

Sanja Juras, Lezbijska grupa Kontra

Neva Tolle, Autonomna ženska Kuća Zagreb