14. studeni 2011.
Nakon sudjelovanja u Regionalnoj konferenciji za Jugo-istočnu Europu ZAJEDNO za LGBT ravnopravnost na radnom mjestu, održanoj u Zagrebu 14. studenoga 2011., sudionici/e iz Hrvatske, Slovenije i Srbije, predstavnici/e sindikata (Savez samostalnih sindikata Hrvatske te UGS Nezavisnost) i udruga LGBT osoba (Kontra, Iskorak, ŠKUC LL i Gayten LGBT) –

UVAŽAVAJUĆI da su promocija i zaštita ljudskih prava kameni temeljci na kojima počiva Europa, što uključuje i LGBT osobe; da je Europska unija – čijom smo članicom ili na putu ka tome – osnovana na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, ravnopravnosti i poštovanju ljudskih prava; da su te vrijednosti zajedničke zemljama članicama u njihovim društvima u kojima se teži vladavini pluralizma, nediskriminacije, tolerancije, pravde, solidarnosti i ravnopravnosti žena i muškaraca, te da je Lisabonskim ugovorom značajno  osnaženo obvezivanje na poštovanje ljudskih prava, proširivši se i na zabranu diskriminacije s osnove seksualne orijentacije;

POLAZEĆI od Direktive Vijeća 2000/78/EZ o uspostavi okvira za jednak tretman na području zapošljavanja i odabira zvanja sa svih osnova, uključujući i osoba različite seksualne orijentacije i rodnog identiteta; te posebno članka 13.  kojim se obvezuje članice da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se njima promovirao  dijalog među socijalnim partnerima, s ciljem poticanja ravnopravnog postupanja, nadgledajući stoga praksu na radnim mjestima, kolektivne ugovore, kodekse odgovornog poslovanja te istražujući primjere dobrih iskustava; te podržavajući socijalne partnere da sklapaju sporazume kojima će postaviti anti-diskriminacijske principe i pravila, i to ne samo u tzv. dobrim vremenima, već utoliko više u razdobljima ekonomskih i društvenih kriza;

PODSJEĆAJUĆI da se pravo na život bez diskriminacije ubraja u osnovna ljudska prava, te da su republike Hrvatska, Slovenija i Srbija kroz svoje zakonodavstvo prepoznale spolnu orijentaciju i rodni identitet kao temelje po kojima se ne smije vršiti diskriminacija; te da unatoč tome pravo na život bez diskriminacije za LGBT osobe u javnoj i privatnoj sferi nije ostvareno zbog čega najveći dio LGBT radnika ne deklarira svoju orijentaciju na radnom mjestu;

UPOZORAVAJUĆI na pojačanu homofobiju u javnosti – otvoreno ili prikriveno, svjesno ili nesvjesno, iskazivanje mržnje prema homoseksualnim osobama, zasnovano na predrasudama i neznanju, te na činjenicu  kako LGBT osobe ostaju jedine skupine koje se u našim zemljama još uvijek kamenuje, nerijetko bez odgovarajuće društvene i institucionalne osude; svjesni da su LGBT radnici posredno i neposredno ugroženi od uznemiravanja, nasilja, diskriminacije, stigmatizacije i isključivanja na radnom mjestu te nerijetko nedovoljno štićeni od strane sindikata;

NAGLAŠAVAJUĆI da je radno mjesto, gdje provodimo dvije trećine budnoga života,  radno mjesto – bez obzira radi li se o tvornici, uredu, poljoprivrednom imanju ili ulici – strateško polazište za oslobađanje društva od diskriminacije, zbog čega i  Međunarodna organizacija rada u svoje prioritete uključuje pomaganje socijalnih partnera (poslodavci i sindikati) da osnaže u stvaranju radnog mjesta ravnopravnosti kroz mehanizme kao što su kolektivni ugovori i kodeksi postupanja/ponašanja itd.;

SVJESNI da je radno mjesto oslobođeno diskriminacije – neosporni zadatak sindikata, te kako je diskriminacija na radnome mjestu kršenje ljudskog prava koje povlači za sobom traćenje ljudskih talenata, s negativnim posljedicama po produktivnost i gospodarski rast, te generira socijalno-ekonomske nejednakosti koje potkopavaju socijalnu koheziju i solidarnost te blokiraju smanjenje siromaštva; respektirajući da sindikalne organizacije imaju zadaću osiguravanja i poštivanja ljudskih prava, uključujući i prava LGBT osoba, te da su sindikati ključni faktor za zaštitu te skupine ranjivih radnika od nepoštenog odnosa;

POZDRAVLJAJUĆI  činjenicu da sindikati posljednjih godina dramatično povećavaju svoju sposobnost da se bore protiv diskriminacije u svijetu rada, dijelom zbog značajnijeg učlanjivanja ranjivih skupina u sindikat i njihove vidljivosti, što je nerijetko rezultat integrativnih strategija organiziranja i demokratskijih struktura, posebno ustrajnog rada ženskih i drugih interesnih grupa unutar sindikata diljem svijeta (žene, mladi, invalidi, stariji i umirovljeni radnici, LGBT osobe…); te osobito cijeneći što je ETUC/Europska sindikalna konfederacija otvoreno stala na čelu borbe za ljudska prava, što ne uključuje samo sindikalna prava, već pokriva i duboko opredjeljenje za jednakopravni tretman i nediskriminaciju te poštovanje i dostojanstvo LGBT osoba, pri čemu polazi od uvjerenja  da različitost pomaže u gradnji efikasnih timova na radnom mjestu te da je na tom pitanju postigla suradnju s ILGA-Europa, europskom udrugom LGBT osoba;

PODVLAČEĆI važnost udruga civilnog društva za zaštitu prava seksualnih manjina koje značajno doprinose senzibiliziranju javnosti te čije aktivnosti utječu na izmjene zakonodavstva kao neophodan temelj zaštitite svakog ljudskog prava; osobito naglašavajući kako se u našim zemljama najveći dio ranjivih skupina obraća svojim udrugama, a ne institucijama vlasti, te pozdravljajući njihovo suradnju sa sindikatima;

SLIJEDOM preporuka ETUC-a i ILGA-Europa o akcijama i aktivnostima na promicanju jednakih prava, poštovanja i dostojanstva za radnike neovisno o njihovoj seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu

donosimo

REZOLUCIJU

kojom podvlačimo sljedeće

1.    Neophodno je intenzivirati aktivnosti na porastu osviještenosti o LGBT pitanjima kako u društvu, tako  i u sindikatima i na radnom mjestu; u okviru toga sindikati moraju javno deklarirati svoja stajališta i publicirati informacije o svojim aktivnostima na web stranicama, u novinama i sl.;  

2.    Poduzeti djelotvornije aktivnosti protiv predrasuda koje još postoje u sindikatima i u članstvu; sindikati moraju izgraditi i održati snažno stručno znanje  u području gospodarskih i socijalnih pitanja kako bi imali jake argumente te kako bi izradili relevantne prijedloge politike;
3.    Uspostaviti aktivnosti kako bi se ohrabrila razmjena iskustava i dobrih praksi kojima se promiče različitost i nediskriminacija na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta u sindikatima i na radnom mjestu, na međunarodnoj, europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini;

4.    Podržavati neformalnu mrežu sindikalista na razmjeni informacija u vezi LGBT članova, koju je 2008. pokrenuo ETUC/Europska konfederacija sindikata; te poticati ETUC da nastavi lobirati Europske institucije s ciljem postizanja punih prava na radnom mjestu za sve ranjive skupine, a osobito prava LGBT radnika;  te pozvati ETUC da i dalje šalje glasnu poruku svojim članicama kako su i prava LGBT radnika sindikalno pitanje i sindikalna prava;

5.    Sindikalnim organizacijama preporučiti osnivanje odbora za ljudska prava, odjela za ravnopravnost ili imenovanje koordinatora za borbu protiv diskriminacije općenito ili za pojedine skupine; te također širenje sekcija za ranjive skupine, uključujući i  LGBT radnike; te uvođenje „rezerviranih mjesta“ ne samo u raspravnim, već i u izvršnim sindikalnim tijelima odlučivanja;

6.    Sindikati trebaju iskoristiti sve kanale socijalnog dijaloga kroz koje se može organizirati borba protiv diskriminacije različitim sredstvima: pregovorima s poslodavcima, podrškom žrtvama u postizanju dogovora s poslodavcem, promicanjem ravnopravnosti i različitosti na radnom mjestu, nadziranjem i evidentiranjem diskriminacije;

7.    Bavljenje izazovom ravnopravnosti unutar sindikata zahtijeva svježu energiju prema ostvarivanju cilja da baza članstva i sve razine vodstva odražavaju različitost društava u kojima sindikati postoje. To zahtijeva različite programe usmjerene prema svim skupinama koje zahtijevaju ravnopravnost (npr. LGBT osobe), a moraju uključiti pozitivne politike u izborima rukovodstava kako bi ona odražavala različitost tržišta rada i članstva;

8.    Bavljenje izazovom ravnopravnosti na radnom mjestu zahtijeva bavljenje diskriminirajućim praksama zapošljavanja poslodavaca, pokretanje žalbenih postupaka za diskriminirane radnike, uključivanje pitanja ravnopravnosti u kolektivne ugovore, promicanje jednakosti plaća i politika koje imaju za cilj usklađivanje obiteljskog i poslovnog života, raspravljanje o jednakopravnim mogućnostima pristupa robama i uslugama, te posebna pozornost višestrukim oblicima diskriminacije;

9.    Bavljenje izazovom ravnopravnosti u društvu zahtijeva veći angažman sindikata u odnosu spram vlade i njezinih institucija (npr. inspektorat), vezano za mnoštvo pitanja politika potrebnih za suzbijanje svih oblika diskriminacije (žene, mladi, stari, LGBT osobe, invalidi, ljudi različite vjere i nacionalnosti itd.). Važan je naglasak na sve, a nerijetko na višestruke, pojavne oblike diskriminacije, kako se ne bismo bavili jedino posebnim temeljima diskriminacije već izgradili u potpunosti ravnopravna društva; u tom se pravcu treba potaknuti tripartitna tijela na nacionalnoj i lokalnim razinama na usvajanje politika sprječavanja i suzbijanja diskriminacije i neravnopravnosti;

10.    Kad je riječ o LGBT osobama, osobito je značajno osigurati im normativne okvire zaštite, kako u društvu, tako i na razini radnog mjesta. Zakonodavnim i internim uređenjem procesuiranja i kažnjavanja djela diskriminacije svakako se postiže pomak u javnoj percepciji dopuštenog ili nedopuštenog ponašanja; stoga se preporučuje sindikatima i na razini radnog mjesta, odnosno poduzeća/ustanove, supotpisati s poslodavcem izjave, sporazume ili slične dokumente kojima se deklarira i potiče ravnopravnost i različitost te propisuje procedure postupanja za slučaj diskriminacije;

11.    LGBT radnici ne ostvaruju uvijek, odnosno  najčešće ne ostvaruju ista prava kao heteroseksualni radnici, osobito njihovi istospolni partneri ne uživaju podjednaka prava kao vjenčani parovi. Onemogućeni su dobiti odgovarajuće zdravstveno ili mirovinsko osiguranje te druga prava koja dobivaju heteroseksualne osobe, te su zapravo kažnjeni zbog svoje seksualne orijentacije na radnom mjestu te se stoga sindikati moraju zadužiti kako bi analizirali ugovore, pravilnike i druge dokumente na razini poduzeća i utvrdili jesu li kompatibilni zakonima i europskim stečevinama;

12.    Kolektivno pregovaranje također utire put daljnjem napretku pravne zaštite radničkih prava, a osobito ranjivih skupina poput LGBT radnika. Opće odsustvo odredaba o ravnopravnosti ili njihov ograničeni karakter u kolektivnim ugovorima može također odražavati općenitiju krizu koja vlada u određenim državama, na što ukazuje nekorištenje kolektivnog pregovaranja kao instituta koji može pomiriti proizvodnju i ciljeve produktivnosti s problemima društvene preraspodjele; te je stoga potrebno analizirati postojeće kolektivne ugovore na svim razinama te razraditi popise mogućih sadržaja kojima bi se unaprijedio položaj LGBT radnika na radnom mjestu;

13.    Sindikati bi trebali pokretati i inicijative, uređene kolektivnim ugovorima, te posebnim dogovorima, kako bi se pronašle mogućnosti za osnaživanje ranjivih skupina radnika, poput pozitivnih mjera pri zapošljavanju na nekim radnim mjestima, osposobljavanje za napredovanje, eliminiranje uvjeta i kriterija koji imaju diskriminativni učinak itd.;

14.    Sindikalna edukacija za promicanje ravnopravnosti i postupanju u slučaju uznemiravanja ili diskriminacije od presudnog je značenja i za sprječavanje i suzbijanje diskriminacije, za razvitak strategija kojima će se odgovoriti izazovima nepravde i zlostavljanja, kao i za snaženje sindikata kao uvjerljive organizacije od povjerenja za sve ranjive skupine; pitanja od važnosti za LGBT radnike treba uključiti u opći profil edukacije sindikalista, ali i u posebne edukacijske programe za sindikaliste ili, pak, za ranjive skupine radnika;

15.    Zajednički rad s nevladinim organizacijama u borbi protiv diskriminacije, kako na različitim zajedničkim projektima, kampanjama, prosvjedima i konferencijama, tako i u posebnim aktivnostima LGBT osoba (npr. sudjelovanje u povorkama ponosa, na susretima različitosti, seminarima), zahtijeva se na svim razinama sindikalnog djelovanja, a što je ujedno i način jačanja kroz partnerstvo te rađanja novih ideja i politika.