4. ožujka održano je prvo ročište na Županijskom sudu u Varaždinu vezano za slučaj diskriminacije na radnom mjestu dr.sc. Daria Krešića, višeg asistenta na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu.

Upozoravamo na nezakonito i neprimjereno ponašanje sutkinje za vrijeme rasprave.

Naime, sutkinja Lidija Krašek je prvo željela uskratiti pravo javnosti, govoreći da ni ni udruge, ni predstavnik Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova ne mogu prisustvovati raspravi, a pogotovo da to ne mogu učiniti novinari «jer nije takav običaj» i «predsjednik suda to u ovakvim slučajevima ne dopušta bez posebnog odobrenja».

Na inzistiranje predstavnika/-ca udruga Iskorak i Kontra koje su podnijele i zahtjeve da budu umješači u postupku, dopustila je da ostanu u sudnici predstavnici udruga i predstavnik Ureda pravobraniteljice. Novinarka se vratila u sudnicu tek nakon pribavljenog odobrenja predsjednika suda, premda sukladno sa zakonskim odredbama odobrenje je potrebno samo za snimanje ili slikanje na raspravi, a ne i za njihovo prisustvovanje sudskom postupku.

Međutim, g. Goranu Selancu (iz Ureda pravobraniteljice) nije ponuđen stolac, iako ih je bilo još u sudnici sve dok na to nije upozorila punomoćnica tužitelja.

Kada je za vrijeme rasprave g. Selanec diskretno izašao na WC, sutkinja je vikala na sve prisutne u sudnici, a zatim i na g. Selanca da ju je trebao pitati ako je želio izaći na WC.

Sutkinja je na raspravi otvorila vrata i sumnji u svoju objektivnost s obzirom da je komentirala kako je dekanu sigurno teško. U postpuku koji se tiče grube povrede prava tužitelja je susjećanje s predstavnikom počinitelja diskriminacije, a ne s diskriminoranom osobom pokazatelj nerazumijevanja suštine problema.

Nadalje, trenutak kada je svima bez sumnje bilo jasno da sutkinja uopće ne zna o čemu se u predmetu radi bio je kad je upitala «Da li ste diskriminirali tužitelja s obzrom na njegovo osobno uvjerenje, odnosno seksualnu orijntaciju», dajući tako do znanja da ne poznaje Zakon o suzbijanju diskriminacije koji u jednom od svojih početnih članaka određuje koje su sve osnove diskriminacije. Osobno uvjerenje nije osnov diskriminacije, a seksualna orijentacija pak nije osobno uvjerenje.

Zakon o suzbijanju diskriminacije je stupio na snagu 2009. godine. U prvom slučaju diskriminacije temeljem seksualne orijentacije koji se našao na Županijskom sudu u Zagrebu u kojem je Kontra tužila osnovnu školu Bartol Kašić i vjeroučiteljicu zbog diskriminacije sutkinja je vrijeđala i zastrašivala svjedokinju i time je sama učinila povredu čl. 7. Zakona o suzbijanju diskriminacije jer je u nepovoljan položaj stavila osobu koja je u dobroj vjeri prijavila diskriminaciju.

Kada se takav slučaj desi prilikom sudskog postupka onda je on jasan indikator da tijela državne vlasti ne postupaju u skladu sa međunarodno preuzetim obvezama te neposredno na raspravama, uz to što povrijeđuju zakon, vrijeđaju i ljudska prava građana. 

Tražimo od državnih institucija da se uvede sustavna edukacija sudaca za predmete koji se tiču diskriminacije LGBT osoba, kako se ne bi događala sekundarna viktimizacija oštećnih i svjedoka.

 

Srdačan pozdrav,

Sanja Juras,                                                                        Edo Bulić,

koordinatorica Lezbijske grupe Kontra                                  koordinator Iskoraka