IZVJEŠTAJ o stanju ljudskih prava seksualnih i rodnih manjina u 2008. godini u Republici Hrvatskoj

Sažetak

Najveći pomak u zaštiti prava seksualnih i rodnih manjina u 2008. godini ostvaren je donošenjem Zakona o suzbijanju diskriminacije. Zakon je usvojio Hrvatski sabor 9. srpnja 2008. godine, nakon duge javne rasprave. Ovim se Zakonom po svojoj definiciji osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije, između ostaloga na osnovi rodnog identiteta, izražavanja i spolne orijentacije.

Novodoneseni Zakon širi institucionalni okvir za zaštitu od diskriminacije. Uvodi instituciju umješača i instituciju udružnih tužbi, te daje veće ovlasti Uredu pučkog pravobranitelja, koji prema Zakonu obavlja poslove Središnjeg tijela nadležnog za suzbijanje diskriminacije. Zakon prvi put uvodi zabranu diskriminacije na temelju rodnog identiteta u hrvatsko zakonodavstvo.

Transrodne osobe izložene su diskriminaciji i nasilju u svakodnevnom životu zbog svog rodnog identiteta, odnosno rodnog izražavanja.
Naročito je zabrinjavajuća činjenica da u Republici Hrvatskoj ne postoji odgovarajući sustav pružanja zdravstvene zaštite transeksualnim osobama prilikom operacija promjene spola, kao ni saniranja mogućih komplikacija koje nastaju kao posljedica takvih operacija. Hrvatski liječnici nisu dovoljno educirani o pružanju takve vrste zdravstvenih usluga.

Postoje značajni problemi u pogledu prava na privatnost transeksualnih osoba. Naime, nakon operacije promjene spola policija iz policijskog registra ne briše podatke o prijašnjem spolu osobe. Policijski službenici u većini su slučajeva izrazito transfobični i događa se da se otvoreno izruguju i iznose podatke o promjeni spola osobe pred drugim ljudima (primjerice na graničnim prijelazima prilikom provjere dokumenata).
Transrodne osobe često doživljavaju nasilje po osnovi svog rodnog identiteta ili rodnog izražavanja; međutim, vrlo se rijetko odlučuju prijaviti takve incidente policiji zbog nepovjerenja u državne institucije i straha od otkrivanja njihovog identiteta.

Pozitivni pomaci u stanju prava spolnih i rodnih manjina u Republici Hrvatskoj u 2008. godini vidljivi su kao i proteklih godina u povećanju prijava nasilja i diskriminacije udrugama za zaštitu spolnih i rodnih manjina. Sve više ljudi pronalazi hrabrosti prijaviti homofobične, bifobične i transfobične zločine iz mržnje. Ipak, velika većina osoba koje su doživjele diskriminaciju i nasilje nikada ne prijavi takve incidente zbog nepovjerenja u hrvatski pravni sustav i straha od razotkrivanja njihove spolne orijentacije.

Najnegativniji događaj u 2008. godini je odustajanje Ministarstva znanosti obrazovanja i športa od bilo uvođenja spolnog odgoja u škole u bilo kojem obliku.
Sramotna je činjenica da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, nakon četiri godine rada na pronalaženju adekvatnog rješenja oko uvođenja sadržaja spolnog, pa poslije zdravstvenog odgoja, odustalo od uvođenja zasebnog predmeta i uopće prestalo raditi na toj problematici. U navedene četiri godine, Ministarstvo je zaprimalo mišljenja ureda kako Pravobraniteljice za djecu, tako i Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koja nikada nije ispoštovalo, a za potrebe donošenja takve odluke angažiralo je čak dva stručna povjerenstva, da bi na kraju uz taj nepotrebno utrošen novac otkupilo neadekvatne programe nevladinih organizacija koje uopće neće koristiti. Iz svega toga vidljivo je da je nadležno ministarstvo, na teret poreznih obveznika, samo kreiralo neprovedive  programe s jasnom namjerom da se vrati na početnu točku – kada je o tome pokrenuta javna rasprava još 2004. godine.

Kroz prijašnje analize utvrđeno je da učenici u osnovnim i srednjim školama o različitim spolnim orijentacijama i rodnim identitetima u redovnom obrazovnom sustavu dobivaju informacije isključivo  na dogmatskim stajalištima Katoličke crkve i eventualno drugih vjerskih zajednica.

Praksa pokazuje da su većina počinitelja kaznenih djela nasilja protiv seksualnih i rodnih manjina maloljetni, dakle još polaznici bilo osnovnih ili srednjih škola, a da o različitim spolnim orijentacijama i rodnim identitetima kroz redovan obrazovni sustav dobivaju informacije koje se temelje na dogmatskim stajalištima Katoličke crkve ili drugih vjerskih zajednica. Druge informacije o spolnosti dobivaju isključivo na satovima biologije kada uče o reproduktivnim sustavima i razmnožavanju živih bića, pa tako i čovjeka, te pomalo kroz neke druge predmete kad, primjerice, obrađuju područje  književnosti ili povijesti. Tako uređen sustav pokazuje da država ne daje točne i potpune informacije o ljudskoj spolnosti učenicima osnovnih i srednjih škola, čime su djeci uskraćena fundamentalna prava zajamčena Konvencijom o pravima djeteta, Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, te drugim međunarodnim i nacionalnim pravnim dokumentima. Manipuliranjem javnim prostorom, neopravdanim korištenjem resursa državnog proračuna, davanjem lažnih i neodrživih obećanja, potpunim ignoriranjem mišljenja pravobraniteljica te izigravanjem djece i njihovih prava nadležno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa na čelu s ministrom Draganom Primorcem, nazadovalo je hrvatski obrazovni sustav za četiri godine, a edukaciju djece ostavilo na razini obrazovanja od prije nekoliko stotina godina.

 

Izvještaj: PDF, 952KB