Pravni tim Iskoraka i Kontre uputio je danas prijedlog ministru zdravstva g. Nevenu Ljubičiću da izmijeni diskriminirajuću odredbu Pravilnika o krvi i krvnim sastojcima kojom se odbijaju davaoci krvi sa “homoseksualnim ponašanjem”.

Image

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
n/r ministra Nevena Ljubičića
Ksaver 200a, 10 000 Zagreb

Zagreb, 30. svibnja 2007.

PREDMET: prijedlog izmjene Pravilnika o krvi i krvnim sastojcima – Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, dostavlja se na znanje

Poštovani ministre Ljubičić,

obraćamo Vam se ovim putem s prijedlogom da učinite izmjene odredbe iz čl. 16. Pravilnika o krvi i krvnim sastojcima (NN, br. 14/99; u daljnjem tekstu PKIKS) koja je po svojem sadržaju diskriminatorna u odnosu na spolnu orijentaciju.

Naime, odredba iz čl. 16. propisuje da su kao davatelji krvi trajno isključene, među ostalima, i «osobe s homoseksualnim ponašanjem». Sukladno čl. 6. st. 2. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN, br. 116/03) zabranjena je diskriminacija po osnovi spolne orijentacije. Sukladno čl. 13. st. 6. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, vršit će se testiranje krvi dobrovoljnih davatelja na uzročnike zaraznih bolesti pa tako i na HIV, sa svrhom sprječavanja njegova širenja (NN, br. 60/92). Odredbom iz čl. 16. st. 1. Ustava RH (NN, br. 41/01-pročišćeni tekst) propisuje se da je prava i slobode drugih moguće ograničiti zakonom ako je to potrebno radi zaštite zdravlja drugih. Nadalje, st. 2. toga članka propisuje da svako ograničenje prava mora biti razmjerno potrebi za ograničenjem i određeno u svakom pojedinom slučaju. Dakle, i pravo na zaštitu od diskriminacije moguće je ograničiti unutar opsega ovih odredaba.

U odnosu na navedene odredbe smatramo da je isticanje «osoba s homoseksualnim ponašanjem» kao grupacije rizične za prijenos HIV-a ili drugih zaraznih bolesti u PKIKS-u nerazmjerno potrebi za ograničenjem prava na zaštitu od diskriminacije. To iz razloga što, iako prema službenim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo udio osoba s homoseksualnim ponašanjem u ukupnom broju osoba zaraženim HIV-om u razdoblju od 1985. do 2006. godine zauzima 41,8%, homoseksualno ponašanje nije jedini oblik seksualnog ponašanja koji posreduje u širenju HIV-a. Naime, prema istim podacima 26,2% odnosi se na promiskuitetne heteroseksualne osobe, a unatoč činjenici da je i heteroseksualni prijenos virusa prisutan u epidemiji HIV-infekcije u Hrvatskoj, ona nije uvažena sadržajem PKIKS-a. U prvom redu valja reći da homoseksualno ponašanje per se ne mora biti rizičnije od heteroseksualnog ponašanja, ako se prilikom seksualnog odnosa koristi odgovarajuća zaštita, a o čemu govore brojni znanstveni i stručni radovi iz područja epidemiologije i infektologije. Seksualna ponašanja rizična za prijenos HIV-a ne nalaze svoju osnovu u seksualnoj orijentaciji osobe, već u njezinom seksualnom ponašanju. Stoga i osobe s homoseksualnim ponašanjem kao i osobe s heteroseksualnim ponašanjem uopće ne moraju biti rizične za prijenos HIV-a, dok obje grupe mogu biti rizične ako se ne drže načela odgovornog seksualnog ponašanja.

Po našem je mišljenju kategorizacija osoba prema spolnoj orijentaciji u PKIKS-u nepotrebna i njome se ne ostvaruje protektivna svrha koja joj je zakonski propisana. Umjesto da u PKIKS-u stoji u čl. 16. «osobe s homoseksualnim ponašanjem», predlažemo da stoji «osobe s rizičnim seksualnim ponašanjima». Na taj način pokrit će se sve grupacije ljudi koje prakticiraju rizična seksualna ponašanja i time ostvariti protektivnija svrha samog PKIKS-a.

Želimo istaknuti i da, dok god postoje mjere obveznog testiranja krvi i krvnih pripravaka na uzročnike zaraznih bolesti, nije jasno zašto se davateljima uopće administriraju upitnici o njihovom seksualnom ponašanju, ali se (uz uvjet da su davatelji iskreni) i to može uzeti kao dodatan oblik zaštite. Međutim, također ističemo i činjenicu da Zakon o krvi i krvnim pripravcima (NN, br. 79/06; u daljnjem tekstu ZKKP) u svojim odredbama ne traži provjeru seksualnog ponašanja davatelja krvi već propisuje način kontrole kakvoće krvi koja se temelji na ispitivanju krvi i krvnih pripravaka laboratorijsko-biokemijskim metodama. Nadalje, odredbe ZKKP preuzete su iz Direktive Vijeća Europe o kvaliteti i sigurnosti prikupljanja, testiranja, procesuiranja, pohrane i distribucije ljudske krvi i krvnih pripravaka br. 2002/98/EC koja također u svojim odredbama ne traži ispitivanje seksualnog ponašanja davatelja krvi.

Naš prijedlog za izmjene PKIKS-a slijedi i preporuke UN Tematske skupine za HIV/AIDS po pitanju HIV/AIDS-a i zakonodavstva u Republici Hrvatskoj među kojima se navodi da je potrebno na navedeni način učiniti izmjenu čl.16. PKIKS-a kako bi se udovoljilo načelima zabrane diskriminacije po osnovi spolne orijentacije kako to propisuju pozitivni antidiskriminacijski propisi (Turković K. i sur., 2006. «HIV/AIDS u zakonodavsvu RH – analiza s prijedlozima izmjena zakonodavnih rješenja ljudskih prava osoba koje žive s HIV-om», str. 13). Ovaj je dokument prihvatilo i Nacionalno povjerenstvo za HIV/AIDS.

Slobodni smo podsjetiti Vas, gospodine ministre, da je čl. 46. ZKIKP-a propisano da će pravilnike koje je ovlašten propisati ministar donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja toga Zakona na snagu. Također je čl. 48. toga Zakona propisano da PKIKS iz 1999. godine prestaje važiti s danom stupanja na snagu novog pravilnika. Ovaj Zakon stupio je na snagu 25. srpnja 2006. godine, pa je time rok za propisivanje novog pravilnika ministru postavljen za 25. siječnja 2007. godine. Do današnjeg dana novi pravilnik nije donesen.

Nadamo se da ćete uvažiti naš prijedlog i prilikom izrade novog pravilnika paziti na njegovu usklađenost s međunarodnim propisima i pozitivnim odredbama hrvatskog zakonodavstva u vezi zaštite osoba od diskriminacije po osnovi spolne orijentacije.

Ovaj prijedlog dostavlja se na uvid Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Srdačan pozdrav,

Kristijan Grđan,
koordinator Iskoraka – Centra za prava seksualnih i rodnih manjina

Sanja Juras,
koordinatorica Lezbijske grupe Kontra