Teorija transrodnog oslobađanja nudi feminizmu novu perspektivu gledanja na rod kao društveni konstrukt. Daje mogućnost kreacije novih značenja roda, muškog i ženskog i svega između što prevazilazi društvene obrasce seksizma i homofobije.
 
1991. godine, transrodne osobe i transeksualci, «Lesbian Avengers» i rodno varirajuće osobe izbačene su sa Ženskog glazbenog festivala u Michigenu (Michigan Womyn's Music Festival). Organizatorice festivala pozivaju se na “womyn-born womyn only” (“samo za žene rođene kao žene”) načela, kao razlog za njihovo protjerivanje. Unatoč preko deset godina aktivističkog zahtjevanja za uključivanje trans osoba, ta pravila su još uvijek na snazi. Na konferenciji “ Od prava na abortus do socijalne pravde” održanoj 2002. godine, organizirana je prva radionica o pitanjima transrodnosti. To je jedna od prvih konferencija o reproduktivnim pravima na kojoj se razgovaralo o transrodnosti. Radionica je bila toliko posjećena da su učesnici/e morali/e sjediti i u hodniku.
 
Radionica pod nazivom “Transfeminizam” dogodila se na “2002 True Spirit” konferenciji. Preko 50 učesnika/ca, od kojih većinom FTM (female to male) u pratnji svojih partnera, partnerica i prijatelja. Razgovaralo se o redefiniranju maskuliniteta i o sebi kao o “novim muškarcima” koji odbijaju seksizam i mizoginiju.
 
I, u čemu je stvar? Što je to transfeminizam i zašto ga uoće razmatrati u kontekstu reproduktivnih prava? Zašto se transrodnim osobama zabranjuje učestvovanje na Michiganskom ženskom glazbenom festivalu? Zašto su učesnici/e na radionici o transrodnosti na konferenciji o reproduktivnim pravima uglavnom mlade osobe? Jesu li transrodna pitanja sljedeća barijera feminizma?
 
Diskusije o transrodnosti, rodnom identitetu, debate o “ženskom prostoru” i nove teorije maskuliniteta mijenjaju i propituju način na koji razmišljamo o feminizmu. Transrodna pitanja sve više se prepoznaju kao pitanja reproduktivnih prava. Teškoće u obavljanju ginekološkog pregleda, abortusa ili bilo kakve druge zdravstvene zaštite kada se predstavite u različitom rodnom identitetu jednake su onima na koje nailaze siromašne žene, nebijelkinje i mlade žene. Transrodnim osobama često se onemogućava zdravstvena zaštita, vjerojatnije je da će biti maltretirani u školi i na random mjestu, manje je vjerojatno da će imati pristup obrazovanju na području seksualnog zdravlja i manje je vjerojatno da će tražiti pravnu i socijalnu zaštitu. Ako su reproduktivna prava ona koja sa zalažu za slobodu donošenja izbora o svom tijelu, bez prijetnje nasiljem i sa osiguranim pristupom zdravstvenoj zaštiti i potpori, onda su transrodna pitanja definitivno pitanja reproduktivnih prava.
 
U teoriji jednostavno. Ali realnost je takva da prisutnost trans osoba i pitanja koja stavljaju na stol jesu užarene točke debata, tenzija i uzroci konflikata za feministice svih rodova i različitih životnih dobi. Najlakše se to prepoznaje u desetogodišnjoj raspravi oko "womyn-born womyn only" (“samo za žene rođene kao žene”) načela, na Michigan Womyn’s Music Festival, i u odsutnosti riječi “transrodno” u diskusijama oko reproduktivnih prava.
 
U teoriji, feminizam se zalaže za oslobađanje žena od nasilja, seksizma i tradicionalnih ženskih uloga. Prvi i drugi val feminizma radio je na imenovanju vrsta opresija nad ženama, i kako opresija izgleda u svakodnevici. Kao način da se prevaziđe seksizam, ujedine žene i aktivira pokret, feministice su se često okupljale oko “pretpostavljenog zajedničkog”: biološke “činjenice” da su žene. Zato što je “ženskost” bila tako često uzimana zdravo za gotovo kao biološka činjenica, i zato što je rani feminizam povezivao iskustvo seksizma sa “činjenicom” ženskosti, zaključak je da samo žene koje su rođene kao žene mogu iskusiti opresivne efekte seksizma i patrijarhata  – postala je pretpostavka koja je vodila mnoge feminističke pokrete. Napori da se kreiraju sigurni prostori za podršku ženama u prevazilaženju seksizma i odbacivanju tradicionalnih rodnih uloga u svakodnevnom životu, dovela je do kreiranja “women only” prostora.
 
Pretpostavka da postoji nešto kao “zajedničko iskustvo ženskosti” kojeg djele sve biološke žene svijeta, postala je izrazito kritizirana od strane nebijelkinja, lezbijki, biseksualki, mlađih žena i djevojaka te radnica u nekoliko posljednjih desetljeća. Transrodne osobe i transrodna pitanja sada propituju pretpostavku da je rod biološka “činjenica”, propituju značenje pojma ženskosti i zahtjevaju da njihova iskustva seksizma, homofobije i patrijarhata budu prepoznata kao zajednički problem.
 
Jeste li žena ako ste većinu života živjeli kao biološki muškarac, ali uzimate hormonalnu terapiju i živite život u ženskoj rodnoj ulozi? Da li onda osjećate seksizam na vlastitoj koži? Da li bi vam trebalo dozvoliti pristup u “women only” prostore, ako ste živjeli život kao žena, ali identificirate se kao transrodna osoba, uzimate testosterone i imali ste operaciju odstranjivanja grudi? Da li ste u tom slučaju iskusili seksizam? Da li koristite muške privilegije samo zato što vas ostatak društva percipira kao muškarca? Ideja  prostora “samo za žene rođene kao žene” je nastala iz potrebe za sigurnim prostorom. Ali sigurnim za koga? A što sa sigurnošću transrodnih osoba za koje pregovaranje oko prostora može često biti pitanje života i smrti?
 
Ovo su neka od teških pitanja sa kojima se suočavaju feministice i trans aktivisti/ce, dok se transrodne osobe bore za uvrštavanje u feminističku politiku i pokret za reproduktivna prava. Ta pitanja su složena i prepuna intenzivnih emocija na obje strane.
 
Ipak, iako postoje konflikti i tenzije oko ovih pitanja, vidimo ih i kao mjesto za potencijalni rast pokreta za reproduktivna prava i feminizam općenito. Teorija transrodnog oslobađanja nudi feminizmu novu perspektivu promatranja roda kao društvenog konstrukta. Također nudi mogućnost kreiranja novog značenja roda, muškog i ženskog i svega između  što prelazi društvene obrasce seksizma i homofobije.
 
Transrodna pitanja stavljaju ispred nas vjerojatnost da se pitanja reproduktivnih prava tiču svih rodova, kao i da feminizam u svom najčišćem obliku mora uključiti oslobađanje svih rodova od opresivnih društvenih uloga i propisa. Mnoge “female to male” transrodne osobe rade na kreiranju novih definicija o tome što za njih znači bitimuško – namjerno inkorporirajući u to svoje žensko iskustvo, i razumjevajući svoju odgovornost “novih muškaraca” za borbu protiv seksizma . Mnogi od nas, trans osobe i saveznici – zalažemo se za naše uključivanje u pokret za reproduktivna prava. Istovremeno, držimo se odgovornima za poštivanje feminističkih standarda za vrijeme tranzicije u nova tijela i rodno različite živote.
 
Što će transfeminizam zahtjevati od nas kao aktivista/ica? Tražiti će od nas da iznova  promislimo tradicionalne strategije, kao što su postojanje “samo za žene rođene kao žene” prostora. Mogli bismo kritički provjeriti te strategije, i ne riješavati ih se nužno, ali iznijeti na površinu njihove razloge i vrijednosti, kao i kome služe a koga povređuju. Na obje strane potrebna je volja za prihvaćanjem novih izazova u zalaganju za prava koja do sada nismo smatrali/e svojima. Trans osobe moraju se založiti za sveobuhvatnu seksualnu edukaciju, dostupnost kontracepcije i abortusa, a njihovi saveznici se trebaju zalagati za dostupnost hormonske terapije i uključivanje transrodnosti u pravnu regulative zločina iz mržnje (hate crimes).
 
I najvažnije od svega, bit će potrebno razvijati dijalog sa svim stranama o svim ovim pitanjima. Toliko često su razlike u razumijevanju transrodnog identiteta u kontekstu feminizma padale u općenitost. Transfeminizam će zahtjevati integrirajuće prostore i konverzacije. Istovremeno, te konverzacije neće samo osnažiti naš pokret  za budućnost, već će nam također dati snažan osjećaj o tome gdje smo bili u prošlosti i zašto. Održivost bilo kojeg pokreta za društvenu pravdu ili teorije o oslobađanju vrti se oko njihove sposobnosti da bude fleksibilni i inkluzivni. Potreban nam je pokret za reproduktivna prava koji se voljan širiti, a ne vršiti podjele zastupljene na rigidnoj ideji roda.
Što više zajedničkih interesa budemo imali, to ćemo jači postati – kao zajednice i kao pokret.
 
Ryn Gluckman i Mina Trudeau
 
Izvor: Borba za reproduktivnu slobodu, Hampshire College, Vol XVI, jesen, 2002.
 
Prevela: Branka Juran