Model heteroseksualnog, monogamnog braka odobren je od strane društva, religija i zakona kao jedini prihvatljivi oblik seksualnog odnosa. Rezultat toga je što većina ljudi nisu nikad ni svjedočili drukčijem načinu života. U stvari, toliko smo intenzivno socijalizirane u vjerovanje u ideale o monogamiji i braku da većina ne može čak ni zamisliti bilo kakvu drugu mogućnost.

Iako su lezbijke kroz svoju povijest bile sklone vjerovanju u monogamiju, u stvarnosti su lezbijski odnosi vrlo raznovrsni. Česte reakcije na ideju o otvorenim odnosima su: ''Ali nikad nisam vidjela takvu vezu!'', ''Nitko koga znam nije to pokušao'' ili ''Nema šanse da bi to uspjelo''. Ljudi uvijek pitaju: ''Ali kako to funkcionira? Kakav je osjećaj?''

Mnogi uspješni modeli doista postoje. Ovaj tekst daje pregled tri tipa ne-monogamnih odnosno više-ljubavničkih odnosa do kojih smo došle u ovoj fazi, te varijacije na ove modele. Kako bismo počele razmišljati o novim načinima življenja, pomaže ako promotrimo neke primjere i pokušamo razumjeti prednosti i nedostatke svakog od modela. To ti može pomoći odlučiti je li otvorena veza ono pravo za tebe i ako jeste, koji model najbolje odgovara tvom specifičnom životnom stilu. Ove mogućnosti su bezgranične i možeš prilagoditi bilo koji od ovih modela svojim potrebama.

MODEL PRIMARNOG I SEKUNDARNOG ODNOSA

            Ovo je definitivno najčešće prakticirani oblik otvorene veze a i najsličniji je monogamnom braku. U ovom modelu, ''odnos para'' smatra se primarnim a svi drugi odnosi prilagođavaju se paru. Najčešće ga upražnjavaju osobe u braku ili parovi u dugotrajnim vezama. Par odlučuje kako njihov odnos ima prednost nad svim vanjskim odnosima. Par često živi zajedno i čini primarnu obiteljsku zajednicu, dok drugi odnosi dobijaju manje vremena i prioriteta. Nijednom vanjskom odnosu ne dozvoljava se da postane jednako važan kao primarno partnerstvo. Par kreira pravila. Sekundarne ljubavnice imaju veoma malu moć utjecanja na odluke i ne mogu pregovarati o svojim prohtjevima.

            Neki parovi zajedno izaberu treću (ili četvrtu ili petu) osobu za neobavezni seks. To se može desiti na glazbenom festivalu, putem oglasa u novinama, u seks klubu ili na S/M tulumu. (Među biseksualcima/kama i heteroseksualcima/kama, takve parove zovu i ''swingeri''). Obje primarne partnerke sudjeluju u seksualnom susretu što može obogatiti seksualni život para. Na primjer:

Lori i Dianne bile su zajedno skoro tri godine kada su na nekom tulumu srele Moniku. Obje ih je privukla. Sljedeći tjedan, pozvali su Moniku na nedjeljni ručak. Nakon zabavnog prijepodneva kad su se hranile zrelim voćem i croissantima, Lori i Dianne pozvale su Moniku u krevet.

Dorothy je dugo osjećala seksualnu želju prema svojoj prijateljici Devi, no zbog profesionalnih razloga nikad to nije pokazala. Onda su jedan vikend Dorothy, Devi i Dorothyina dugogodišnja djevojka Loraine bile zajedno na nekoj konferenciji izvan grada. Svjesna kako postoji privlačnost između Devi i Loraine, Dorothy ih je ohrabrila da se upuste u kratku avanturu. Sve tri su zajedno večerale, a kasnije te noći, kada se Loraine vratila iz Devine sobe i uvukla u krevet, Dorothy je željela čuti svaki detalj.

 Neki parovi dozvoljavaju svakoj partnerici da ima vanjske seksualne odnose – bilo neobavezne ili dugoročne. Ovi  vanjski odnosi se ipak smatraju sekundarnim i ako dođe do bilo kakvog konflikta, odnos primarnog para ima prednost. Često par živi zajedno, dijele financije i provode vikende, praznike i odmor zajedno. Vanjske ljubavnice uglavnom ne žive s njima, provode manje vremena zajedno i imaju vrlo mali upliv u odlučivanje i postavljanje pravila. Vrijeme se raspoređuje oko potreba primarnog para. Neki parovi imaju pravilo prema kome svaka partnerica ima pravo veta nad bilo kojom novom ljubavnicom koju njena partnerica želi izabrati. Drugim riječima, ako je jedna partnerica zainteresirana za novu ženu, njena djevojka ima pravo veta na taj odnos prije nego i započne, iz bilo kojih razloga. Drugi parovi dozvoljavaju svakoj od partnerica seks s bilo kim to ona želi, ali postavljaju pravila o tome koliko vremena mogu provesti s novim ljubavnicama, mogu li provesti noć izvan kuće, koliko daleko od njih potencijalna nova ljubavnica mora živjeti, smiju li provoditi vikend zajedno, te postavljaju razna druga ograničenja. Na primjer:

Sara i Jill su lezbijski par s trogodišnjim djetetom. Jill ima i dugotrajan ljubavnički odnos s Megan. Jill provodi većinu večeri i vikend s Sarom i njihovim djetetom, a Megan vidi jednu ili dvije večeri tjedno, ovisno o obavezama.

Lynette i JoEllen žive zajedno i imaju primarnu vezu. Obje imaju bivše ljubavnice s kojima su jako bliske i obje se povremeno seksaju s svojim bivšima.

David i Lucy su biseksualan par koji je u braku i imaju dvoje djece. David ima dugotrajnu ljubavničku vezu s muškarcem kojeg često viđa, ali smatra svoj brak i djecu prioritetom i posvećuje više vremena i energije njima. Lucy je imala nekoliko ljubavnica ali ju je svaka napustila zbog njegog inzistiranja kako joj je muž na prvom mjestu. Tako da ona trenutno nema odnos van braka.

Denise i Tanisha žive zajedno i posvećene su svom partnerstvu. Denise ima jaku preferenciju za S/M seksualne aktivnosti dok se Tanishi previše ne sviđa vezivanje i druge aktivnosti koje Denise želi. Denise zadovoljava svoje S/M želje odlazeći na S/M zabave. Ona također sreće S/M partnerice putem oglasa u novinama.

Laetitia i Kim su ljubavnice već deset godina ali ne žive zajedno. Zajedno provode nekoliko večeri svakog tjedna ali par noći tjedno pripadaju samo njima za rad, samostalne aktivnosti i povremene afere. Održavaju visok stupanj privatnosti i rijetko jedna drugoj govore detalje svojih vanjskih seksualnih avantura.

Model primarnog/sekundarnog odnosa je popularan jer je najsličniji tradicionalnom braku i ne predstavlja prijetnju primarnosti para. Većini parova nije toliko problematično imati vanjske odnose dok znaju kako njihova predanost ostaje s primarnom partnericom. Mogu živjeti zajedno, imati djecu, biti društveno prihvatljive i ''živjeti normalan život''. Mogu tajiti svoje vanjske odnose od prijatelja/ica i obitelji. Ovaj model ne zahtjeva radikalne promjene u životnom stilu ili pogledu na život. Jedna od većih prednosti ovog modela za mnoge parove je to što se partnerice osjećaju sigurnima da neće biti ostavljene jer su se dogovorile kako će vanjski odnosi biti sekundarni po važnosti. Ovo je jednostavnije i lakše organizirati logistički od svih drugih oblika otvorenih odnosa. Ako postoji neki konflikt što se tiče vremena, lojalnosti ili posvećenosti, primarna partnerica uvijek ima prioritet.  

Veliki nedostatak ovog modela je to što nije tako jednostavno i lako predvidjeti ili kontrolirati vanjske odnose. Seksualni odnos s nekim često vodi do emotivne zaokupljenosti i čak zaljubljivanja te često uzrokuje krizu u primarnom odnosu, a može dovesti i do prekida. Započinjanje seksualnog odnosa znači otvaranje vrata mnogim mogućnostima, te često sekundarni odnosi izrastu u nešto drugo što se ne može jednostavno smjestiti u čiste kategorije ovog modela.

Mnoge osobe koje postanu ''sekundarne'' ljubavnice osjećaju ljutnju zbog podređenosti paru i zahtijevaju jednakost ili kraj odnosa. Kako bi ovaj model bio uspješan, parovi moraju biti izuzetno sigurni kako je njihova veza dovoljno jaka da izdrži ovakve uspone i padove. Obrnuto, neki parovi koji započnu s ovim modelom odluče na kraju da se prebace na neki oblik Modela više primarnih partnerica kako bi dozvolili sekundarnim odnosima da postanu jednako važni kao primarni odnos.

 

MODEL VIŠE PRIMARNIH PARTNERICA

            Postoji niz varijacija na ovu temu, no osnovno je to što svi modeli primarnog partnerstva uključuju tri ili više osoba u primarni odnos u kojem su sve članice jednakopravne partnerice. Umjesto da par ima prioritet i kontrolu u odnosima, svi odnosi se smatraju primarnim ili imaju potencijal da postanu primarni. Svaka partnerica ima jednaku moć pregovaranja o svojim željama u odnosu s obzirom na vrijeme, posvećenost, uvjete življenja, financijske dogovore, seks i druga pitanja. Slijede dva oblika Modela više primarnih partnerica.

Model više-vjernosti: zatvorene višestruke obitelji

Ovo je model ''grupnog braka'', u biti suštinski isto kao da ste vjenčani, samo ste vjenčani s više osoba. Obično takav odnos okuplja tri do šest odraslih osoba, sve parnterice/i žive zajedno i dijele odgovornost oko financija, djece i kućanstva. Partnerice/i mogu biti žene, muškarci ili kombinacija rodova. Ovisno o seksualnoj orijentaciji članova obitelji, neke ili sve odrasle osobe unutar obitelji mogu biti seksualni partneri/ce. Ovo je zatvoreni sustav i seks je dozvoljen samo između članova/ica obitelji – vanjski seksualni odnosi nisu dozvoljeni. Neke obitelji su otvorene za nove partnere/ice ali samo ako se svi članovi/ice obitelji slože prihvatiti novu osobu kao partnericu. Nova osoba se onda useljava u obitelj i postaje njen/a jednakopravan član/ica. Model više-vjernosti postao je poznat tijekom '70ih i '80ih kroz Kerista komunu u San Franciscu u kojoj je nekoliko kućanstava živjelo na ovaj način dugo godina. Trenutno je najuobičajeniji oblik ovog modela heteroseksualna ili biseksualna trijada sačinjena od dvije žene i jednog muškarca ili dva muškarca i jedne žene ali postoji i veliki broj lezbijskih trijada. Ovo su neki od primjera više-vjernosti:

Ann, Rachel i Nathan žive zajedno kao obitelj. Sve troje su biseksualni. Rachel ima seksualni odnos i s Ann i s Nathanom. Ann i Nathan također imaju seksualni odnos. Imaju ''plan spavanja'' tako da svaki odnos dobija jednaku količinu vremena jer svako od njih provodi dvije noći tjedno s svakim od partnera/ica.

Deba i Holly bile su jako bliske prijateljice s još jednim lezbijskim parom – s Karen i Elenom. Nakon što su godinama zajedno provodile vikende kampirajući, odlazeći na kuglanje i u kino, i zajedno spremajući večere, kupile su kuću zajedno i uselile se kao višestruko vjerna obitelj. Svaka žena ima seksualni odnos s druge tri žene. Svaka ima svoju spavaću sobu i pregovara o vremenu koje će provesti s svakom partnericom.

Više-vjernost može biti pozitivno obogaćujuće iskustvo koje stvara proširenu obitelj i željenu zajednicu. Udruživanje sredstava je financijski i ekološki inteligentno i može smanjiti stres podizanja djece raspoređujući rad i odgovornosti na nekoliko odraslih osoba umjesto na samo jednog ili dva roditelja. No, više-vjernost zahtijeva veoma visoku razinu kompatibilnosti i simpatije između svih partnera/ica. Svi/e se moraju složiti gdje će živjeti, što kuhati za večeru, koliko će kuća biti čista, koliko će novca potrošiti na što, hoće li imati djecu i kako će ih odgajati. Većina ljudi imaju dovoljno teškoća s pronalaženjem jedne/og partnerice/a s kojom mogu uspješno dugotrajno živjeti, a da ne govorimo o dvije, tri, četiri ili više. Živjeti zajedno kao grupa umanjuje privatnost i autonomiju i često vodi međusobnim konfliktima i stresu. Život u grupi zahtijeva odlične interpersonalne sposobnosti, jasnu komunikaciju, asertivnost, suradnju i fleksibilnost kako bi se zadovoljile svačije potrebe. Izbor kompatibilnih parnterica/a i fleksibilnost su esencijalni za uspješnu više-vjernost.

Više primarnih partnerica: otvoreni model

Ovaj se model veoma razlikuje od više-vjernosti po tome što sve partnerice imaju na raspolaganju puno više autonomije i fleksibilnosti da razvijaju svaki odnos koji žele i definiraju te odnose kako žele. U Modelu primarnog/sekundarnog odnosa, par je centar moći dok u Modelu više-vjernosti, čitava obiteljska grupa odlučuje zajedno i mora se složiti. U Otvorenom modelu više primarnih partnerica, osoba je osnovna jedinica obitelji i nju se osnažuje da stvara svoja vlastita pravila i odluke. Partnerice mogu izabrati da žive zajedno, mogu izabrati da žive s jednom ili više ljubavnica ili mogu živjeti same. Ovo je otvoren model s obzirom da svaka partnerica ima pravo odabrati druge ljubavnice u svako vrijeme bez odobrenja neke druge partnerice. Svaki se odnos razvija neovisno od drugih odnosa dok se o pravilima i razini posvećenosti raspravlja individualno. Nitko ne može staviti veto na potencijalnu partnericu ili ''zbiti redove'' i inzistirati na prioritetnoj poziciji. Ovo su neki primjeri:

Jennifer i Andrea su lezbijski par koji živi zajedno. Andrea ima i drugu primarnu partnericu Juliu koja ne živi s njima ali dobiva jednako puno vremena i prioriteta. Andrea provodi po pola tjedna s svakom od njih.

Ricardo i Maria su biseksualni oženjeni par koji provodi ponedjeljke, srijede i petke zajedno. Tom također živi s njima i ima svoju spavaću sobu. Ricardo provodi nekoliko noći svaki tjedan s Tomom. Maria ima dvije ljubavnice, Eriku i Jessicu, koje često viđa.

Carmen je ''lezbijka s dvije supruge'', kako sama sebe zove. Njih tri imaju kuću na kat i tjedni plan rotacije. Carmen provodi tri noći svaki tjedan na gornjem katu s Tanyom a tri noći u prizemlju s Katy. Sedmi dan tjedna je ''Carmenino vrijeme'' i može pregovarati da ga provede s nekom od njih ili da bude sama.

 Postoji puno više fluidnosti u Otvorenom modelu više primarnih partnerica jer je odnosima dozvoljeno da se s vremenom razvijaju. Jako je malo pravila koja bi ograničavala rast odnosa i moguće su promjene u količini posvećenosti. No, ovaj model je puno manje predvidljiv od drugih i može uzrokovati tjeskobu kod osoba koje više vole strukturu i jasnu hijerarhiju.

            Kako se sve partnerice smatraju jednakim, svaka od njih može pregovarati o onome što želi. Takvo ''procesiranje'' zahtijeva vrijeme, trud i odlične sposobnosti komunikacije. Za neke ljude, mogućnost pojave konflikta lojalnosti previše je zabrinjavajuća. Na primjer, koja će partnerica provesti odmor ili praznike s tobom? Hoće li ići obje, hoćeš li svake godine provoditi odmor s drugom ili ćeš provesti dio svakog raspusta s po jednom od njih? Ako jedna partnerica prolazi kroz krizu, ima li pravo tražiti više tvog vremena i posvećenosti? Ako imate problema u odnosu ili se osjećaš više privučena drugoj partnerici, kakvo ponašanje je prihvatljivo? Vaganje svojih vlastitih potreba i želja svake od partnerica može biti vrlo stresno i zbunjujuće. Neke/i smatraju kako ovaj model zahtijeva previše razmišljanja, razrješavanja problema i prilagođavanja, te stoga preferiraju strožu strukturu poput Modela primarnog/sekundarnog odnosa ili Modela više-vjernosti.

MODEL VIŠE NE-PRIMARNIH ODNOSA

Dok prethodni modeli naglašavaju predanost i primarne odnose, neke osobe više vole biti suštinski same ali sudjelovati u više od jednog odnosa. One ne traže posvećen odnos. Za njih, ne-monogamija nudi intinmnost, ljubav i seksualno zadovoljstvo koje im je potrebno, bez ograničenja primarnog odnosa. Ovaj model najbolje funkcionira za osobe koje su ozbiljno i vremenski zahtjevno predane još nečemu osim odnosima: osobama koje su jako zaokupljene svojim radom, svojom umjetnošću, podizanjem djece ili političkim angažmanom.. Obično one preferiraju  ulaziti u odnose s osobama koje, poput njih, žele manje posvećenosti ili osobama koje već imaju primarni odnos i traže sekundarni. Osobe koje biraju ovaj model obično ne stvaraju previše pravila o svom odnosu i zadržavaju veoma visoku razinu osobne slobode i autonomije. One obično žive same i odnosi imaju često relativno nizak prioritet u njihovim životima. Ovo su neki od primjera:

Rosemary piše lezbijske krimi romane. Živi sama i provodi većinu vremena pišući u svom kućnom uredu. Ima dvije dugotrajne ljubavnice, Janet i Daniellu. Viđa se s svakom od njih povremeno kad joj to posao dozvoli. I Janet i Danielle imaju primarne odnose i zadovoljne su kada se s Rosemary vide nekoliko puta mjesečno.

Jill je odvjetnica za ljudska prava koja radi osamdeset sati tjedno. Nema vremena za primarni odnos ali ima dvije dugotrajne aftere s Jasminom i Betsy koje su također odvjetnice. Vide jedna drugu ''između suđenja'' kada im to posao dozvoli.

Kako bi Model više ne-primarnih odnosa funkcionirao, od osnovne je važnosti pažljivo izabrati partnerice koje će biti zadovoljne odnosom koji nije toliko posvećen te jasno komunicirati s potencijalnim partnericama. Ovaj model je često uspješan ako su sve uključene u njega previše zauzete ili previše zaokupljene drugdje da bi željele primarni odnos. No, može doći do konflikta ako se okolnosti promijene i jedna osoba ima više vremena ili razvije želju za primarnim odnosom. Na primjer, kada Rosemary završi svoj roman može poželjeti posvetiti više vremena odnosu ili može čak priželjkivati monogamiju. Takva promjena može se pokazati fatalnom za postojeći odnos.     

No, ponekad ovakve promjene pružaju priliku za rast i partnerice mogu promjeniti svoj odnos kako bi zadovoljile potrebe svih.

 

Kako izabrati pravi model odnosa

Postoji mnogo različitih oblika otvorenih odnosa. Neki modeli odgovarat će vašim potrebama bolje od drugih. Kako bi identificirala najbolji model, pitaj sama sebe neka teška pitanja:

  • Koliko sigurnosti ti je potrebno da bi se osjećala zaštičenom u odnosu?
  • Moraš li osjećati kako si ''broj jedan'' il možeš dijeliti taj prioritetni status s drugim ljubavnicama?
  • Koliko privatnosti i osobne slobode trebaš da bi se osjećala udobno?
  • Jesi li najsretnija kada živiš sama, kada živiš s jednom osobom ili u grupi?
  • Što te izbaci iz takta ili uzrokuje tvoju ljubomoru ili nesigurnost?
  • Koliko vremena i energije možeš posvetiti odnosima?
  • Što su tvoja očekivanja od ljubavnih odnosa?

Kako bi bila sretna u bilo kakvom odnosu, dobro je znati što želiš i koji model ti vjerojatno odgovara. Trebala bi biti spremna komunicirati o svojim željama s potencijalnim partnericama na iskren i jasan način. Najbolje je birati partnerice koje žele isti model odnosa koji bi i ti izabrala. Znati što želiš, komunicirati o svojim željama i birati partnerica s sličnim preferencijama predstavljaju način kako povećati svoje šanse za razvijanje uspješnih odnosa, bez obzira na model koji izabereš.
 

O autorici: Kathy Labriola je savjetnica i medicinska sestra koja pruža usluge savjetovanja pojedincima/kama, parovima i grupama. Ima iskustvo s pomaganjem osobama koje se nose s izazovima ne-tradicionalnih odnosa, zdravstvenim problemima, HIV/AIDS-om, krizama seksualne orijentacije, političkim aktivizmom i klasnom borbom. Facilitira diskusije i grupe podrške o zdravlju i hendikepima, političkom aktivizmu i izgaranju, te o otvorenim odnosima.

Labriola, Kathy: Models of Open Relationships, in: The Lesbian Polyamory Reader – Open Relationships, Non-Monogamy, and Casual Sex, ed. Marcia Munson and Judith P. Stelboum, Harrington Park Press: London, 1999.

 Prevela: Sanja Kajinić