Monogamija:

Brak između jednog muža i jedne žene. (Rječnik hrvatskog jezika, V. Anić, Zagreb: Novi Liber, 1994.)

Brak s jednom ženom odnosno s jednim mužem, jednobračnost; prot. poligamija. (Veliki rječnik stranih riječi, B. Klaić, Zagreb: Zora, 1974.)


Brak:

Zajednički život muškarca i žene usklađen s civilnim (građanskim) ili crkvenim zakonima i propisima. (Rječnik hrvatskog jezika, V. Anić, Zagreb: Novi Liber, 1994.)

Grupe Kontra i Iskorak predložile su dva modela izmjena i dopuna Obiteljskog zakona: proširenje definicije braka – brak je ''zakonom uređena životna zajednica dviju osoba'', umjesto terminologije ''ženik'' i ''nevjesta'' rabiti termin ''osobe koje namjeravaju sklopiti brak''. Jednako tako, izvanbračna zajednica definira se kao ''zajednica dviju osoba''.(Dodatak Prijedlogu izmjena i dopuna Obiteljskog zakona, Kontra i Iskorak, 2003).

 

3 tipa ne-monogamnih/više-ljubavničkih odnosa

(preuzeto iz: Labriola, Kathy: Models of Open Relationships, in: The Lesbian Polyamory Reader – Open Relationships, Non-Monogamy, and Casual Sex, ed. Marcia Munson and Judith P. Stelboum, Harrington Park Press: London, 1999.):

 
1. Model primarnog i sekundarnog odnosa:

Ovo je definitivno najčešće prakticirani oblik otvorene veze a i najsličniji je monogamnom braku. U ovom modelu, ''odnos para'' smatra se primarnim a svi drugi odnosi prilagođavaju se paru. Najčešće ga upražnjavaju osobe u braku ili parovi u dugotrajnim vezama. Par odlučuje kako njihov odnos ima prednost nad svim vanjskim odnosima. Par često živi zajedno i čini primarnu obiteljsku zajednicu, dok drugi odnosi dobijaju manje vremena i prioriteta. Nijednom vanjskom odnosu ne dozvoljava se da postane jednako važan kao primarno partnerstvo. Par kreira pravila. Sekundarne ljubavnice imaju veoma malu moć utjecanja na odluke i ne mogu pregovarati o svojim prohtjevima.

 
2. Model više primarnih partnerica/a

Postoji niz varijacija na ovu temu, no osnovno je to što svi modeli primarnog partnerstva uključuju tri ili više osoba u primarni odnos u kojem su sve članice jednakopravne partnerice. Umjesto da par ima prioritet i kontrolu u odnosima, svi odnosi se smatraju primarnim ili imaju potencijal da postanu primarni. Svaka partnerica ima jednaku moć pregovaranja o svojim željama u odnosu s obzirom na vrijeme, posvećenost, uvjete življenja, financijske dogovore, seks i druga pitanja.

2a) Model više-vjernosti

Ovo je model ''grupnog braka'', u biti suštinski isto kao da ste vjenčani, samo ste vjenčani s više osoba. Obično takav odnos okuplja tri do šest odraslih osoba, sve parnterice/i žive zajedno i dijele odgovornost oko financija, djece i kućanstva. Partnerice/i mogu biti žene, muškarci ili kombinacija rodova. Ovisno o seksualnoj orijentaciji članova obitelji, neke ili sve odrasle osobe unutar obitelji mogu biti seksualni partneri/ce. Ovo je zatvoreni sustav i seks je dozvoljen samo između članova/ica obitelji – vanjski seksualni odnosi nisu dozvoljeni. Neke obitelji su otvorene za nove partnere/ice ali samo ako se svi članovi/ice obitelji slože prihvatiti novu osobu kao partnericu. Nova osoba se onda useljava u obitelj i postaje njen/a jednakopravan član/ica. Model više-vjernosti postao je poznat tijekom '70ih i '80ih kroz Kerista komunu u San Franciscu u kojoj je nekoliko kućanstava živjelo na ovaj način dugo godina. Trenutno je najuobičajeniji oblik ovog modela heteroseksualna ili biseksualna trijada sačinjena od dvije žene i jednog muškarca ili dva muškarca i jedne žene ali postoji i veliki broj lezbijskih trijada.

2b) Otvoreni model više primarnih partnerica/a

Ovaj se model veoma razlikuje od više-vjernosti po tome što sve partnerice imaju na raspolaganju puno više autonomije i fleksibilnosti da razvijaju svaki odnos koji žele i definiraju te odnose kako žele. U Modelu primarnog/sekundarnog odnosa, par je centar moći dok u Modelu više-vjernosti, čitava obiteljska grupa odlučuje zajedno i mora se složiti. U Otvorenom modelu više primarnih partnerica, osoba je osnovna jedinica obitelji i nju se osnažuje da stvara svoja vlastita pravila i odluke. Partnerice mogu izabrati da žive zajedno, mogu izabrati da žive s jednom ili više ljubavnica ili mogu živjeti same. Ovo je otvoren model s obzirom da svaka partnerica ima pravo odabrati druge ljubavnice u svako vrijeme bez odobrenja neke druge partnerice. Svaki se odnos razvija neovisno od drugih odnosa dok se o pravilima i razini posvećenosti raspravlja individualno. Nitko ne može staviti veto na potencijalnu partnericu ili ''zbiti redove'' i inzistirati na prioritetnoj poziciji.

3. Model više ne-primarnih odnosa

Dok prethodni modeli naglašavaju predanost i primarne odnose, neke osobe više vole biti suštinski same ali sudjelovati u više od jednog odnosa. One ne traže posvećen odnos. Za njih, ne-monogamija nudi intimnost, ljubav i seksualno zadovoljstvo koje im je potrebno, bez ograničenja primarnog odnosa. Ovaj model najbolje funkcionira za osobe koje su ozbiljno i vremenski zahtjevno predane još nečemu osim odnosima: osobama koje su jako zaokupljene svojim radom, svojom umjetnošću, podizanjem djece ili političkim angažmanom.. Obično one preferiraju ulaziti u odnose s osobama koje, poput njih, žele manje posvećenosti ili osobama koje već imaju primarni odnos i traže sekundarni. Osobe koje biraju ovaj model obično ne stvaraju previše pravila o svom odnosu i zadržavaju veoma visoku razinu osobne slobode i autonomije. One obično žive same i odnosi imaju često relativno nizak prioritet u njihovim životima.

Priredila: Sanja K