SVIM MEDIJIMA

                                    Zagreb, 10.03.2006

Poštovani/e,

obraćamo vam se kako bismo vas obavijestile/i o sramotnom postupanju Policijske uprave zagrebačke u slučaju nasilja nad pripadnicima seksualnih manjina u klubu Santos. Činjenica da je PUZ čak i nakon izjava niza svjedoka/inja, te imajući uvid u svu dokumentaciju koju je Pravni tim Iskoraka i Kontre sakupio vezano za ovaj slučaj, okrakterizirala brutalan i planiran napad na pripadnike/ce seksualnih manjina, kao barsku tučnjavu, navodi nas na zaključak da PUZ nema namjeru sankcionirati nasilje nad pripadnicima/cama manjina, te da šalje otvorenu poruku napadačima da se takvi zločini ne shvaćaju ozbiljno. Očito je da zbog velikog stupnja homofobije unutar Policijske uprave zagrebačke nema volje da se slučajevi nasilja nad seksualnim manjinama propisno sankcioniraju, a pitanje je da li ima uopće volje da se sankcioniraju slučajevi nasilja nad bilo kojom manjinom. Pitamo se da li će stav policijskih službenika iz Policijske uprave zagrebačke primjerice spram romske ili srpske manjine, utjecati na sankcioniranje nasilja nad tim manjinama.

Karakterizirajući napad u klubu Santos kao barsku tučnjavu, PUZ u potpunosti izjednačava žrtvu i počinitelja, relativizirajući time krivnju nekolicine nasilnika koji su izvršili napad s namjerom da ozljede upravo goste u klubu iz razloga što su homoseksualne orijentacije, u čemu su nažalost i uspjeli. Ovakvo relativiziranje zločina iz mržnje dovodi do shvaćanja da je društvena šteta koja nastaje takvim dijelima minorna, te ohrabruje nasilnike da i dalje gotovo nekažnjeno ponižavaju i nanose tjelesne ozljede svima koji nisu po “njihovim mjerilima”. Ovakva situacija u Hrvatskoj dogadja se svim skupinama koje imaju manju društvenu moć: ženama, pripadnicima nacionalnih manjina, strancima ili osobama drugačije spolne orijentacije. S pravom se može zaključiti da ovakvo postupanje policije i drugih nadležnih tijela pokazuje da Hrvatska ne prepoznaje i ne sankcionira rasizam i/ili diskriminaciju onih koji nisu “bijeli, stariji od 35, muškarci i po mogućnosti katolici”.

Žrtve nasilja koje je posljedica mržnje prema seksualnim manjinama vrlo se rijetko obraćaju Pravnom timu za pomoć, najčešće iz opravdanog straha da će nakon pretprljenog nasilja doživjeti još i dodatnu diskriminaciju na policijskoj stanici, te da počinitelji ni nakon njihovog svjedočenja neće biti kažnjeni.

Policijski službenici u najvećem broju slučajeva nasilja nas seksualnim manjinama, čak ni ne podnesu kaznenu prijavu, nego samo prekršajnu protiv počinitelja, baš kao da su se primjerice vozili bez karte u tramvaju. U ovom slučaju je to također bila namjera službenika PUZ, ali nakon intenzivnog medijskog praćenja ove teme, te prije svega reakcije Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, podnesena je i kaznena prijava za kazneno djelo nasilničkog ponašanja. Upravo je zabrinjavajuće da čak ni pod tolikim pritiskom medija i Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, PUZ nije odlučila pravilno kvalificirati ovo kazneno djelo, propuštajući i dalje podnijeti kaznenu prijavu zbog rasne i druge diskriminacije protiv počinitelja, te opisujući napad na pripadnike/ce seksualnih manjina kao barsku tučnjavu.

Hrvatska je zemlja koja pretendira na ulazak u EU, ali dok s jedne strane naši veleposlanici mašu na međunarodnim sastancima zakonskim zaštitama iz članka 174. Kaznenog zakona, taj članak u stvarnosti nema dovoljan opseg za sankcioniranje svih kaznenih djela počinjenih iz mržnje prema manjinskim društvenim skupinama, niti ga je hrvatska policija voljna primjenjivati.

Srdačan pozdrav,

Sanja Juras,
koordinatorica pravnog tima Iskoraka i Kontre

Bojana Genov,v.r.
Ženska mreža Hrvatske

Kristijan Grđan, v.r.
Koordinator Iskoraka